Kako krenuti?

Pitanje:

Kako se prisiliti da krenem jer sam depresivna, pijem antidepresive, ali baš ne pomažu, u klimaks sam, imam 52 godine. Znam da trening oslobađa serotonin, trenirala sam prije deset godina dva do tri puta tjedno. Sada nemam niti volje niti snage, bar tako mislim.

Odgovor

Poštovana,

dokle god niste sigurni da nemate volje niti snage, nego “bar tako mislite”… ima nade. Uostalom, i javili ste se s pitanjem ovom portalu, pa je i to znak da nada nije nestala. Kao prvo, nema potrebe da se “prisiljavate”. Već sam izraz ima negativan predznak, nitko ne voli raditi nešto zato što mora, nego zato što želi, a još kad pomislite koliko može biti teško, umjesto koliko biste mogli uživati u fizičkoj aktivnosti ili tjelovježbi, lako se dogodi da odustanete prije nego što krenete ili da tražite izgovore za početak bavljenja fizičkom aktivnosti poput “depresivna sam… klimaks… 52 godine… itd.” Kao drugo, zaboravite što ste radili i koliko ste mogli prije deset godina, bitno je koliko i što možete sada. Postavljanje realnih ciljeva i doživljaj ugode, odnosno uživanja u fizičkoj aktivnosti ili tjelovježbi dva su najvažnija prediktora u razvijanju navike bavljenja fizičkom aktivnosti ili tjelovježbom. Kao treće, počnite s jednostavnim oblicima kao što su šetnja, brzi hod ili lagani footing. Izbjegavajte opterećenje brojem koraka, prijeđenim metrima ili kilometrima, vremenom provedenim u aktivnosti itd. Jedino mjerilo kvalitete je OSOBNI OSJEĆAJ ZADOVOLJSTVA I UŽITKA U AKTIVNOSTI… To je jedini znak da se serotonin uistinu oslobodio i da će imati pozitivan utjecaj na naše raspoloženje, a posljedično i svakodnevno funkcioniranje. Isplanirajte na tjednoj razini vrijeme u kojem ćete se baviti navedenim aktivnostima, nastojte da budu obavezan dio u planiranju i da ih ne mogu izbaciti druge obveze, neka te aktivnosti budu prioritet. Za početak, ako je potrebno, nađite si društvo u aktivnostima. S vremenom možete mijenjati ili povećavati, odnosno pojačavati aktivnosti. Napominjem: jedino mjerilo neka budu zadovoljstvo i užitak kao motiv, a ne uspjeh u povećanju broja ponavljanja, dužina ili vremena provedenog u aktivnosti, jer jedino tako možemo razvijati intrinzičnu motivaciju.

Sretno!

Sportski pozdrav,

Anđelko Botica, psiholog