Pitanje:
Pozdrav,
treniram u teretani četiri-pet puta tjedno i osjećam se loše ako nekad ne uspijem otići bar četiri puta. Uglavnom sve podređujem treningu i prehrani i osjećam kako si stvaram pritisak, ali ne mogu si pomoći i popustiti. Hvata me i strah od budućnosti, stalno razmišljam kako ću izgledati kad budem imala djecu i puno manje vremena za sebe.
Odgovor:
Poštovana,
u Vašem opisu ima i pozitivnih i manje pozitivnih stvari. Pozitivno je to da redovito trenirate, da vodite računa o prehrani, čak i jednim dijelom da sve podređujete treningu i prehrani, sve do trenutka dok to ne stvara pritisak, taj je dio manje pozitivan. Svatko od nas ima potrebu za kontrolom u životu jer osjećaj kontrole daje osjećaj sigurnosti, a strukturiranje života tako da nešto podredimo nečemu može dati taj osjećaj. Problem je ako postanemo „robovi“ kontrole, u smislu da uspostavljanjem strukture u životu i razvijanjem osjećaja kontrole želimo sve više i više imati kontrolu kako bismo bili sve sigurniji ili ako smanjimo kontrolu (propustimo trening u teretani) i posljedično imamo i manju sigurnost, a to „nikako ne smijemo dopustiti“. Naime, moramo prihvatiti činjenicu da život pred nas stavlja izazove, pred neke od nas veće, pred neke manje, ali nije uvijek moguće sve držati pod kontrolom, kao što nije moguće ni da se svima sviđamo ili da svi imaju pozitivan stav prema nama. Ako uspostavimo balans između onoga što možemo kontrolirati i onoga što ne možemo, odnosno ako prihvatimo činjenicu da ne postoji mogućnost uspostavljanja apsolutne kontrole u životu, manja je vjerojatnost stvaranja pritiska. S druge strane, odlazak predaleko u budućnost, u smislu „kako ću izgledati kad budem imala djecu i puno manje vremena za sebe“, sada Vam ne daje nikakav osjećaj kontrole, a to može izazvati zabrinutost i stres, u ovom trenutku – nepotrebno. Kada dođe to vrijeme, koje će sa sobom donijeti svoje životne izazove, tada ćete tražiti načine kako se organizirati, kako stvoriti strukturu i kako imati osjećaj kontrole u životu i ne sumnjam da nećete uspjeti, siguran sam da ćete naći način da ostvarite sve svoje roditeljske, partnerske, profesionalne, obiteljske i ostale potencijale, uza zdrav pristup tjelovježbi. Do tada, uživajte u vježbanju, prihvaćajte izazove koje život donosi, tijelo mora starjeti, ali duh može ostati vječno mlad. Sretno!
Sportski pozdrav,
Anđelko Botica, psiholog
