O treniranju

Pitanje

Pozdrav,
najprije bih htjela reći da je jako lijepo i pohvalno što potičete ljude da se bave sportom i razveselilo me vidjeti ovakvu objavu.


Moj je osobni problem što nikad nisam ništa trenirala i svaki početak je jako težak. Nikad nisam postigla nikakvu formu, krenem mjesec-dva, zadesi me neka bolest ili obaveze i opet trebam proces boli proživjeti ispočetka. Niti jedan oblik rekreacije mi dosad nije odgovarao, smatram da su treninzi na kojima sam bila loše i nelogično napravljeni, uvijek imam velike upale i gubim to malo motivacije šta imam, a sama ne mogu ni u šetnju otići. Na svim treninzima odskačem od skupine jer mi treba uvijek pokret više, više kisika i često ne razumijem kako su svi tako normalni i sve im paše, a meni puno toga smeta. Nikad se nigdje ne razgibavamo kako treba. Ne mogu cijeniti i slušati trenera koji to ne uvrsti kao sastavni dio treninga. To je taj dio – slaba sam i drugi su krivi.


A ima onda i dio iracionalnih strahova –  strah me da ću se nabildati, da ću postati previše aktivna, zdrava i da ću još manje trpjeti “spore” ljude oko sebe, da ću postati bolja verzija sebe i onda neću moći  živjeti više u „comfort zoni“ u kojoj mi se ništa ne da. Mislim i da ću se osjećati jako usamljeno ako odem sama u šetnju ili trčati pa ne odem jer ću radije biti doma nego si osvijestiti to da nemam s kim ići negdje.
Voljela bih neki sport u kojem ću se kroz zabavu rekreirati, a ne doći negdje gdje je samo red, rad i disciplina. Svi mi uporno govore da sam u krivu, i da se tako ne dolazi do rezultata. Mislim da mi  s trideset godina ne treba neki veliki napor, jer neću bit neki profi, već kontinuitet.


Primijetila sam i da svi koji nešto treniraju imaju neki razlog za to, i to ih motivira. Ja nemam niti jedan, osim, kao, znam da je dobro za zdravlje općenito.
Kakvu motivaciju imaju ljudi za vježbanjem nakon što su došli do svojih ciljeva? Jer ja sam u neku ruku zadovoljna i ovako. Možda da prihvatim da je u redu da drugi treniraju, a ja ne.
Bi li možda ipak bilo bolje za mene da se pokušam natjerati raditi sama i da odustanem od treniranja u skupinama, možda to nije za mene?

Odgovor

Poštovana,

u Vašim mi promišljanjima nedostaje odgovor na pitanje što Vam je bilo lijepo kada ste se bavili fizičkom aktivnosti, u čemu ste uživali, što Vam je stvaralo ugodu. Mislim da bi odgovor na ta pitanja bio dobar početak za bavljenje fizičkom aktivnosti, odnosno određivanja načina bavljenja fizičkom aktivnosti; individualno ili grupno, strukturirano gdje je samo red, rad i disciplina ili nestrukturirano gdje sami možete kreirati način, količinu i oblike rada itd.

Predlažem da za početak nađete jednu do dvije osobe koje će s Vama ići u šetnju, kako bi početak bio lakši u društvu. Odredite točno vrijeme šetnje u planiranju tjedna kako biste izbjegli da druge obveze postanu važnije. Krenite u šetnje malih udaljenosti da izbjegnete upale, poslije, ako odlučite promijeniti vrstu aktivnost, npr. u cestovno trčanje ili trail ili vožnju biciklom, također počnite s manjim udaljenostima. Izbjegavajte ograničavanje na jednu vrstu aktivnost, kombinirajte šetnju s trčanjem i vožnjom biciklom, odlazak na fitness i sl. Izbjegavajte uspoređivanje s drugima, i što se tiče fizičkih sposobnosti i što se tiče motivacije i ciljeva. Za Vas je najvažnije da baveći se fizičkom aktivnosti, istražujete što Vam je bilo lijepo, u čemu ste uživali, što Vam je stvaralo ugodu, kako biste mogli s obzirom na svoje raspoloženje u danu odabrati onu vrstu fizičke aktivnosti koja Vam taj dan najviše odgovara.

Sportski pozdrav!   

Anđelko Botica, psiholog

Strit.fitness
Pregled privatnosti

Ova web stranica koristi kolačiće tako da vam možemo pružiti najbolje moguće korisničko iskustvo. Podaci o kolačićima pohranjuju se u vašem pregledniku i obavljaju funkcije poput prepoznavanja kod povratka na našu web stranicu i pomaže našem timu da shvati koji su dijelovi web stranice vama najzanimljiviji i najkorisniji.